Sekundarna rinoplastika

Autor:

Estetska kirurgija nosa, premda spada među najzahtjevnije kirurške zahvate u plastičnoj kirurgiji glave i vrata, uglavnom predstavlja lijepo iskustvo za pacijenta i operatera. Međutim, u manjem ali ipak značajnom broju slučajeva dolazi do nepovoljnih ishoda operacije i razočaranja, kako u estetskom tako i funkcionalnom smislu. Kvrgav ili kriv nos, sedlasti deformitet, neravne vanjske konture, manje ili veće asimetrije, suženja nosnih krila, ali i poremećeno disanje, samo su neki od problema koji se mogu javiti nakon prethodno učinjenih operacija.

nosmozny

Sekundarna (ili revizijska) rinoplastika predstavlja jedan od najtežih izazova za kirurga, puno veći nego kada se radi o prvoj operaciji. Tipični pacijent koji, nezadovoljan rezultatom traži reviziju prethodno učinjene operacije, predstavlja značajni anatomski, ali i psihološki problem za operatera. Nakon iskustva s neuspjelim operacijama, pacijentovo razočaranje s kirurgijom (ili čak i operaterom) vrlo često je prisutno kod razmišljanja o potencijalnoj sljedećoj operaciji. U razgovoru s takvim pacijentima, osjećaji poput ljutnje, krivnje, straha, nervoze i frustracije miješaju se u normalni tijek konzultacije.

Mogućnosti i ograničenja revizijske operacije nosa

Govoreći o mogućnostima koje nova operacija može pružiti, značajna ograničenja predstavljaju trajna oštećenja tkiva poput novostvorenog ožiljka, poremećaj odnosa pojedinih tkiva nosa i kože te poremećena cirkulacija. Prema tome, vrlo je važno da pacijent razumije i prihvaća potencijalna ograničenja vezana za revizijsku operaciju prije nego se upusti u daljnje operativne zahvate.

Sekundarna rinoplastika može uključivati vrlo jednostavne operacije popravka manjih nedostataka prethodne operacije (tzv. kvržice na nosu ili manje udubine), ali mogu biti potrebni i veći, zahtjevniji zahvati. Svaka veća revizija podrazumijeva i veću traumu ionako oštećenog tkiva nosa i stvara rizik od daljnjeg pogoršanja izgleda i nepovoljnog ishoda operacije. Ukoliko je prethodna operacija uz estetski izgled narušila i funkciju, poboljšanje disanja svakako treba imati prioritet pred kozmetičkim izgledom. No, na svu sreću, revizijskom operacijom najčešće se može popraviti i funkcija i izgled.

Kako postići poboljšanje novom operacijom?

U velikoj većini revizijskih operacija zapravo se radi o nekoliko mogućih situacija: prethodnom operacijom se premalo korigiralo (nekompletna operacija), ili se, na neki način, pretjeralo (preagresivna operacija). Treba ipak  istaknuti da postoji i opasnost od nepovoljnog cijeljenja tkiva tijekom vremena unatoč korektnoj prethodnoj operaciji, izvedenoj prema svim pravilima struke (tzv. čimbenik pacijenta). Prije nove operacije, kirurg mora napraviti detaljan plan kako popraviti nedostatke prve operacije. U osnovi, kod takvih operacija pokušava se iskoristiti tkivo kojega je još uvijek preostalo ili dodati neka nova tkiva u vidu koštanih ili hrskavičnih presadaka, uzetih najčešće s uške. Potrebno je težiti jednostavnim tehnikama (koje nisu uvijek moguće) kako bi se postigao što predvidljiviji rezultat, s estetski simetričnim nosom i održanim prirodnim proporcijama u odnosu na ostale regije lica.

Važni principi kojih se treba pridržavati kod sekundarne rinoplastike

1. Je li poboljšanje uopće moguće?

Svakako vrlo bitno pitanje koje se treba postaviti, budući da se vrlo lagano može učiniti pogreška da se operira svaki nos koji ima postoperativni deformitet nakon prve operacije. Bitna je činjenica da nije moguće ispraviti baš svaki deformitet nakon prethodnih operacija, a s novom operacijom može doći čak i do pogoršanja stanja. Iskusan operater vodi računa o toj činjenici.

2. Pravilno prepoznavanje problema nakon prve operacije koji se treba korigirati.


Obavezno je potrebno odrediti koje strukture nosa treba popraviti, a koje ne dirati (ovo je vitalno za operatera). Ni u kojem slučaju ne smije doći do poremećaja u osnovnoj funkciji nosa, a to je svakako disanje.

3. Postići realna očekivanja pacijenta o mogućnosti
 tj. opsegu poboljšanja izgleda nosa.

Ovaj zadatak za operatera je katkad još teži nego planiranje same operacije u tehničkom smislu. Svakako je poželjan detaljan razgovor s pacijentom oko svakog pojedinog detalja koji ga zabrinjava i, koliko god je moguće, obrazložiti mogućnosti koje operacija nudi. Nažalost, postoji jedan broj pacijenata kod kojih nikada ne dođe do potpunog zadvoljstva operacijom, bez obzira kakvo poboljšanje se postiglo u kirurško - estetskom smislu. Ukoliko se procijeni da psihološko - motivacijski status pacijenta nije pogodan za revizijsku operaciju, od nje je najbolje odustati.

4. Pažljiva procjena trenutka izvođenja revizije.

Tipično vrijeme između dvije operacije, od kojih je druga revizijska, jest oko godinu dana. Općenito govoreći, to vrijeme je potrebno za potpuno cijeljenje i sazrijevanje ožiljnog tkiva kako bi moglo podnijeti dodatni kirurški tretman, bez pogoršanja ili stvaranja novih komplikacija. Naravno, ovdje ima izuzetaka kada neke revizije mogu biti učinjene i ranije, ali i za koje je potrebno dulje čekanje na optimalni trenutak operacije.

5. Prepoznavanje potencijalnih funkcionalnih problema (disanje).

Čest je slučaj da nakon prethodne operacije nastane (ili se ne riješi već postojeći) problem s otežanim disanjem. Tu se najčešće radi o neprepoznatoj ili zanemarenoj deformaciji nosne pregrade (septum), ali mogu se pojaviti i nekih drugi, više ili manje tipični deformiteti koji kompromitiraju disanje.

6. Predviđanje alternativnih koraka u operaciji.

Kod revizijskih operacija nisu rijetke situacije koja mogu iznenaditi i zbuniti operatera i otežati mu izvođenje sekundarne rinoplastike. Zbog toga svaki operater treba imati nekoliko “rezervnih” varijanti u pripremi ukoliko dinamika operacije bude različita od unaprijed planirane.

7. Upotreba vlastite (autologne) hrskavice radi nadomještanja nedostatka ili defekta tkiva nosa.

Najčešći materijal koji operateru stoji na raspolaganju jest hrkavica koja se može uzeti s nosne pregrade, uške ili u težim i zahtijevnijim slučajevima, rebra. Takva tkiva osiguravaju dugotrajnost rezultata operacije jer je šansa odbacivanja vlastitog tkiva svedena na minimum. Na raspolaganju nam stoje i drugi materijali, ponajprije različiti silikonski implanti i razni dermalni fileri.

8. Izbjegavati revizijsku operaciju u slučajevima kada je deformitet vrlo teško ili nemoguće popraviti.

Premda rijetki, takvi slučajevi postoje. Razborit kirurg odustat će od operacije, budući da niti on niti pacijent ne mogu postići željeni rezultat.

Objavljeno: 21.08.2014

Slična iskustva

Dinka 08.05.2018
Vrijedilo je

Izuzetno zadovoljna nakon sekundarne rinoplastike. Pohvala cijelom timu a posebno dr. Žgaljardiću. Rezultat je nadmašio moja očekivanja. Rađena je totalna rekonstrukcija sa nadogradnjom hrskavice iz uha. Izuzetno stručan... Više 

Sekundarna rinoplastika - Cijene

Sekundarna rinoplastika

96% vrijedi. TEMELJU 68 OCJENA.

Stručnjaci u vašoj okolini   
Zahvate, za koje se spremaju ostali